Smolensko groblje , Sankt Peterburg
Kao što čudotvorna ikona bira svoj put, pa taj put nekada možemo pratiti kroz istoriju do sadašnjeg trenutka, bez znanja o tome gdje će ona završiti u budućnosti, tako se dešava da svetitelji biraju put do nas. Onda kada mislimo da nikakvog puta do nas nema. Ti susreti su lični, nisu predodređeni naslijeđenim strahopoštovanjem prema lokalnim ili (na)rodnim svetiteljima. Što svakako jeste divno duhovno iskustvo ako se shvati kao takvo, ali ovo je odnos između dvoje. Ko je doživio slično, bez riječi će ga razumjeti. Ko nije, može mu biti i smiješno. Avaj, čovjek je jedno čudno stvorenje čija su sudbina i usud počesto takvi da se smije svemu što ne razumije, ili ne odobrava, ili ne voli.
Sveta Ksenija Petrogradska je svetiteljka koja se našla, rekli bi slučajno, u životu mnogih. Ne zna se tačan datum ni njenog rođenja, ni njene smrti, zna se samo da 1806. godine više nije bila među živima. Na njenom grobu na Smolenskom groblju podignuta je kapela nekih sto godina kasnije. Ispred kapele uvijek neko stoji i čeka. Stari, mladi, domaći, stranci, konzervativci, liberali, bogati, siromašni – nema pravila, ima reda. Ako neko i progovori, to je zato da bi ispričao čudo koje mu se desilo, ali tiho, bez euforije. Čuda su ovdje, znate, normalna. Zahvalnost takođe.
Tišina Smolenskog groblja je veličanstvena. Vrlo harmonična, nema nikakve praznine u toj tišini. Znate da niste sami. Da nikada u životu nećete biti sami. Da ćete odatle otići drugačiji. Ni bolji, ni gori, već drugačiji. Ako nekada odete tamo, želim vam da doživite duhovni brodolom. Želim vam da doživite duhovni brodolom i ako ne odete. Kako kaže Berđajev: „Životno iskustvo i duhovne borbe grade ljudski lik.“ I onaj drugi. Prolaznik, prijatelj, neprijatelj, roditelj, dijete, muž, žena, sestra, brat… Na kraju krajeva – ima li svetosti bez drugoga?
U ovoj kapeli pogrebena je raba Božija, Blažena Ksenija Grigorjevna, žena pojca Andreja Fjodoroviča. Svoje imanje je zavještala Pokrovskoj crkvi i siromašnima. Lutala je ulicama Sankt Peterburga, odjevena u suknju i vojnu uniformu pokojnog muža.
Ko je mene znao, da pomene dušu moju za spasenje duše svoje.